Beba izgleda zdrava pri rođenju. Normalna težina. Po dolasku kući trbuh postaje natečen, izbočen venama. Bebi izbija osip. On je blijed, neće jesti.
U Sjevernoj Karolini beba se rađa s bucmastim obrazima i crvenkastim nosom kao njegov stariji brat. Sa 11 dana, Garrett Saine postaje siv, prestaje disati, a zatim postaje plav. Krv teče iz nosa i usta novorođenog dječaka u Wisconsinu. Djevojčica u Indiani ima napadaje, a zatim prestaje disati.
Liječnici pokušavaju otkriti zašto je beba bolesna. Rutinski uzorci krvi uzeti nedugo nakon rođenja imaju odgovore. Ali uzorci nisu testirani.
Trebalo ih je poslati u laboratorij u roku od 24 sata kako bi se ispitali na poremećaje koji se često mogu liječiti ako se rano otkriju. Ali nisu. Umjesto toga, uzorci leže u bolnicama nekoliko dana. Možda tjedan. Neki su izgubljeni.
Najmanje 160.000 uzoraka krvi novorođenih beba kasno je stiglo u laboratorije diljem zemlje, navodi se u medijskom istraživanju iz 31 savezne države SAD-a.
Kako je Journal Sentinel utvrdio na temelju prikupljenih informacija, laboratoriji u polovici zemlje vikendima i praznicima su zatvoreni, što znači da bi rezultati analiza krvi beba rođenih krajem tjedna mogli biti odgođeni dva ili tri dana, čime se odgađa dijagnoza i povećava šteta po zdravlje djece.
Ovako počinje priča koju su istražili i napisali Ellen Gabler i Allan James Vestal iz Milwaukee Journal Sentinela pokazujući da bebe u SAD-u umiru jer su bolnice zatvarale laboratorije vikendom, odgađajući time važne testove krvi.
Zajedno s ovom pričom novinari/ke su stvorili prvu ikad prikupljenu bazu podataka o tome kako bolnice širom zemlje pregledavaju novorođenčad, što je dovelo do reformi u desecima država.
Izvještavanje temeljeno na znanju je sve veća potreba u medijima
U studiji Freedom Foruma, novinar Robert Haiman otkrio je da, iako javnost "poštuje profesionalne i tehničke vještine [novinara/ki]", smatra da novinari/ke "nemaju autoritativno razumijevanje kompliciranog svijeta koji moraju objasniti javnost." U pet gradova (Nashville, New London, Phoenix, San Francisco i Portland, Oregon) u kojima je održao javne tribine, Haiman je čuo pritužbe koje su dovodile u pitanje pripremu novinara/ki.
“Pojedini novinari/ke nisu znali razliku između duga i kapitala, koji nisu poznavali osnovnu pravnu terminologiju korištenu u suđenju, i koji nisu znali mnogo o tome kako proizvodnja, veleprodaja, distribucija i maloprodaja zapravo rade i povezuju se jedni s drugima.” prenio je Haiman.
U tekstu Kako izvještavati o marihuani: O čemu se izvještava ako štetnost marihuane nije prioritet spomenuli smo specifičnost posla “marihuana novinara/ki” i pokrivanja teme koja godinama traje, a povezana je s medicinom, javnim politikama, bankarstvom, uzgojem i trgovinom.
Za temu koja traje godinama u kontinuitetu teško je “pripremiti se.” Tu nije riječ o pripremi nego o načinu života koji je doveo do toga da novinar/ka ima temeljiti razumijevanje koje na jednostavan način može prenijeti javnosti.
Stručnost kao rezultat dugotrajnog praćenja informacija u određenoj oblasti postaje osobni izbor. Da biste postali istinski stručnjak morate imati minimum 10 godina iskustva u jednoj oblasti, što je danas u jednoj redakciji jako teško ostvariti. S jedne je strane teško novinaru/ki pronaći redakciju u kojoj će jednu temu pratiti godinama. S druge je strane teško i mediju koji financijski mora biti održiv, a profesionalno, nepristrano, objektivno i znanstveno pokrivati sve teme.
Zvuči prekomplicirano i nerealistično, ali je moguće i na Balkanu.
Vakcine.ba je portal autorice Jelene Kalinić, znanstvene novinarke dobitnice EurekaAlert (AAAS) Felowship 2020. za znanstvene novinare/ke i drugoplasirane na natječaju Europskog znanstvenog novinara/ke 2022.
Na portalu Vakcine.ba jednostavnim svakodnevnim jezikom objašnjeno je sve o cjepivima (vakcinama). Ovo je tema koja već dugo u javnom prostoru izaziva polemike između tzv. Antivaksera i svih ostalih. Potreba za sadržajem ovog tipa postoji već dugo na našim prostorima.
Najznačajniji element ovog portala je jezik kojim se jako stručni termini pojašnjavaju publici. Podrijetlo cjepiva, njegova povezanost s novim tehnologijama, stručni nazivi, sve je lako razumjeti, a i dalje u tekstovima imamo relevantnost. Jezik nije pojednostavljen do dezinformacije. I dalje se radi o stručnom tekstu.
Jednostavno objašnjenje medicinskih pojmova, sastava cjepiva i njegovog utjecaja na čovjeka pisala je nagrađivana znanstvena novinarka Jelena Kalinić, koja je MA biolog. Izvještavanje temeljeno na znanju koje je stečeno kroz formalno i neformalno obrazovanje rezultiralo je sadržajem koji utječe na živote ljudi.
Što više novinari/ke znaju o određenoj temi, to bolje procjenjuju
Tom Petters, profesor na Harvardu u intervjuu za Knightfoundation.org je pojasnio: “Ako imaju više temeljitog znanja, novinari/ke bolje procjenjuju činjenice u pogledu:
· valjanosti
· sadržaja
· relevantnosti
· pravodobnosti.
S novinarstvom temeljenim na znanju lakše je ukloniti ‘poluinformacije, dezinformacije ili samopromotivne pristranosti.’"
U primjeru Vakcine.ba možemo vidjeti dokaz ovim riječima. Novinarka Kalinić procijenila je da čitatelji/ice osjećaju nepovjerenje zbog netestiranih cjepiva, novih tehnologija, sastava koji uopće ne razumiju. Uvod njezinog teksta o Pfeizer cjepivu govori upravo o tim sumnjama.
Na kraju, ista dilema se može pojaviti u gotovo svakom tekstu u kojem nastojimo potaknuti razmišljanje o pravilnom i senzacionalističkom pristupu informiranju. Kako biti u taboru onih koji izvještavanju pristupaju etički i stručno, a izboriti se na tržištu s onima čiji pristup nije uvijek idealan?!
