Fotografije s privatnih naloga na društvenim mrežama: Je li ok posuditi za vijesti

24.06.2022. / 12:21
Autor/ica
Share
Social media photo
Social media photo

Kada nema dovoljno materijala za vijesti u pričama koje izazivaju veliku pažnju javnosti, poseže se za društvenim mrežama kao izvorima informacija.
Privatni profili glavnih aktera vijesti su arhive u kojima se uvijek nađe nešto.

Je li to prihvatljivo? Možda. Je li etično? I da i ne.

Je li pošteno prema svim sudionicima u priči (roditeljima, prijateljima, onima koji su na slikama zajedno s glavnim akterom)? Sigurno nije.
Gdje je novinarima/kama granica u posuđivanju i objavljivanju privatnih fotografija s društvenih mreža?

I što bi uopće trebala biti granica: etičko postupanje, fer korištenje, ljudskost?

Što kaže etika o korištenju privatnih fotografija s društvenih mreža?

U etičkim kodeksima se navodi da preuzimanje privatne fotografije s društvenih mreža nije prihvatljiva praksa. Mnogi tvrde da postoje autorska prava koja se preuzimanjem krše. Međutim, što učiniti kad autor fotografije (uz kojeg na fotografiji stojite) više nije živ, a osoba koja stoji pored ne želi spominjanje u tom kontekstu i ne želi takav digitalni otisak na internetu?

Mogu li novinari/ke koristiti informacije i fotografije s društvenih mreža?

Prema Indipendent Press Standard Organisation (ipso) novinari/ke mogu preuzimati informacije sa društvenih mreža kao što su Twitter, Facebook i Instagram, kao i sa drugih web stranica na kojima bi netko mogao objaviti informacije o sebi.

To mogu učiniti kako bi pronašli slike osobe koja je umrla, pojedinosti o tome kakvi su bili ili kako bi otkrili kako prijatelji i obitelj odaju počast. U većini slučajeva novinarima/kama je dopušteno objavljivati fotografije i komentare objavljene na tim web stranicama ako ne postoje postavke privatnosti koje štite fotografije ili komentare i ne prikazuju ništa što bi moglo biti privatno.

U prilog ovom etičkom propisu ide situacija opisana u vodiču “Smjernice na društvenim mrežama” koju je objavio ipso.

Muškarac se požalio na članak u kojem je bila njegova fotografija i naveo da su mu se obratili za komentar u vezi sa situacijom s njegovim poslodavcem. Rekao je da su novine narušile njegovu privatnost objavivši njegovu sliku s njegovog LinkedIn profila.

Iako je podnositelj pritužbe prihvatio da njegov LinkedIn profil nije bio postavljen kao privatan kada su ga novine kontaktirale, rekao je da je naknadno, a prije objave članka, ažurirao postavke privatnosti. Iako je Odbor uvažio zabrinutost podnositelja pritužbe, bez obzira na to je li podnositelj pritužbe deaktivirao svoj račun ili ažurirao postavke privatnosti nakon što su ga novine kontaktirale, informacije su bile dostupne u javnosti.
Prigovor nije uvažen.

Iz perspektive onih čiji je sadržaj u medijima korišten bez njihove dozvole ova praksa nije prihvatljiva iako je etična. Imati zaključan Linkedin profil i tražiti posao uz pomoć ove društvene mreže je u najmanju ruku čudna praksa. S druge strane, kao novinar/ka kojoj treba sadržaj za vijest, slobodni ste s društvenih mreža uzeti sve što je javno jer posljedica ne može biti.

Što kaže praksa?

Jesu li tweetovi i objave na Facebooku običnih građana materijal u izvještavanju ako pisci nisu namjeravali biti javni? Što je s privatnim osobama koje se nađu u središtu vijesti? Ovo mogu biti prijatelji i rodbina koji su slučajno na fotografijama koje se koriste.

Na portalu ONAethics, projektu koji je tijekom dvije godine uključivao rad više od 20 novinara i novinarskih edukatora, navode podijeljeno mišljenje o ovoj temi.

Mnogi novinari/ke smatraju da je sve što se objavi na društvenoj mreži javno. Čak i sadržaj web stranica i streamova zaštićenih lozinkom može otkriti netko s pristupom. Kao rezultat toga, neki novinari/ke vjeruju da ljudi koji objavljuju na društvenim mrežama ne bi trebali očekivati privatnost, bez obzira na sigurnosne postavke koje su postavili ili koliko god malo pratitelja ili prijatelja imali.

Druga grupa novinara/ki imaju konzervativniji pristup. Ako žele citirati objavu namijenjenu vrlo malom broju ljudi, oni osjećaju obvezu kontaktirati autora/icu objave i barem mu dati do znanja da planiraju citirati objavu. Također osjećaju potrebu osigurati da svaki post koji citiraju odražava opći ton drugih objava te osobe. Ispoštovati opći ton koji osoba koristi na svom profilu je zahtjevan posao. Potrebno je vrijeme za čitanje i analizu da bi se donio sud o tome kako najbolje prezentirati u mediju osobu čija se objava koristi.
Ono oko čega se slaže većina novinara/ki je da pri citiranju objava na društvenim mrežama treba biti jasno da citat dolazi s društvene mreže, uz navod o kojoj se mreži radi.

U javnom prostoru prioritet ima javni interes

Društvene mreže dobile su tretman javnog prostora. Ako nemate pravo zahtijevati da vas ne slikaju dok, kao i deseci drugih ljudi, hodate ulicom, onda nemate pravo tražiti da se otključani profil na društvenim mrežama ne koristi kao javno dobro.

Još uvijek postoji mnogo suprotstavljenih mišljenja među novinarima/kama o tome kako tretirati peuzimanje fotografija s privatnih naloga na društvenim mrežama i samo jedna stvar je konstantna u raspravama. Jedno jedinstveno riješenje koje će vrijediti za sve nije moguće pronaći.

Ocijenite kvalitet članka