Prema priručniku Izvještavanje o osobama sa poteškoćama u medijima koju je uradio Internews “mediji su doprinijeli lažnom predstavljanju (pitanja osoba sa invaliditetom). Postoji nedostatak zastupljenosti i jačanja negativnih stereotipa. Štaviše, kada se osobe sa invaliditetom pojavljuju u medijima, često se prikazuju na stigmatizirajući način, kao objekti sažaljenja, kao superheroji ili kao puka statistika”.
Mediji imaju značajnu ulogu u dekonstrukciji negativnih percepcija i kreiranju realne slike o osobama sa poteškoćama, što uključuje i informisanost javnosti o problemima i potrebama koje ove osobe imaju. S druge strane, inkluzivnost ali i raznolikost pokrivanja tema i osoba u medijima ne mora se ogledati u izvještavanju samo o problemima i potrebama određenih osoba ili grupa, već i o njihovom uključivanju kako u redakcije, tako i u izvještavanje o drugim temama. Jer, i njihovo mišljenje je relavantno i važno.
S tim u vezi, važno je obratiti pažnju koje su to greške koje novinari/ke čine prilikom uključivanja osoba sa poteškoćama, odnosno kako učiniti ovo izvještavanje inkluzivnijim i oslobođenim od stereotipa.
Priče koje treba izbjegavati
U Smjernicama za novinarstvo i pisanje o poteškoćama navodi se okvir priča koje bi trebalo izbjegavati prilikom izvještavanja o osobama sa poteškoćama, nazivajući ih „inspirativna pornografija“.
„Inspiriratvna pornografija iskrivljuje priče i slike osoba sa invaliditetom na način koji omogućava publici bez invaliditeta da se osjeća toplo i nejasno, ali osobu sa invaliditetom smatra ništa više od objekta koji proizvodi ova pozitivna osjećanja. Inspirirativna pornografija često također naglašava kako se sami ljudi bez invaliditeta smatraju "inspirativnim" za radnje koje bi se smatrale svakodnevnim u kontekstu koji ne uključuje osobu sa invaliditetom kao predmet sažaljenja.“ – navodi se u Smjernicama.
Ovakve priče mogu biti priče o različitim događajima koji uključuju osobe sa invaliditetom koje su čak fotografisane bez dozvole, a čiji fokus priče je na „dobrom Samarićaninu“ koji toj osobi pomaže da pređe ulicu ili slično. „Može predstavljati sportistu sa invaliditetom i promovirati poruku da invaliditet nije ništa drugo do loš stav.“ Šaljući poruku da je do osobe i kako se ona odnosi prema svom invaliditetu, a ne do realne prepreke koju ima. Čak i kada ne postoji ta prepreka za tu osobu, važno je ovako nešto izbjegavati jer i druge osobe sa poteškoćama slušaju i mogu dobiti ovakve poruke. Poruke koje se šalju putem ovakvih tema i ovakvog fokusa priče su eksploatatorske i opasne. Ovakav fokus priča stavlja nepotrebnu hijerarhiju gdje su osobe koje nemaju neku vrstu invaliditeta bolje od osoba sa invaliditetom, dok su osobe sa invaliditetom te koje samo inspirišu ili zabavljaju ljude koji nemaju invaliditet.
“To je dobronamjerno, ali te priče također mogu biti vrlo eksploatatorske i vrlo su ograničene u tome da zaista uđu u srž toga kako ljudi žive i šta misle i kako na njih utiče ono što se dešava u našem građanskom životu”, navodi Kristin Gilger, direktorica Nacionalnog centra za poteškoće i novinarstvo (NCDJ).
Prije nego što odlučite pisati temu vezanu za ovakve primjere, postavite sebi pitanje da li bi ovo bila priča da je invaliditet uklonjen. Ako je odgovor ne, onda nema potrebe ni ispričati takvu priču.
Priče o kojima se može izvještavati
Prije nego što krenete izvještavati o osobama sa poteškoćama, provjerite ovu tabelu koja je dio Medijskih smjernica za prikazivanje osoba sa poteškoćama – Izvještavaj tačno koji je sačinio The Global Alliance for Disability in Media and Entertainment. Može vam biti korisna:
|
Razmislite o |
Jer... |
|
Ako nije bitno za priču, da li se trebate fokusirati na invaliditet osobe ili je uključiti? |
Osobe sa poteškoćama su ljudi na prvom mjestu - nisu svi isti niti definisani svojim invaliditetom. |
|
Davanje glasa osobi sa invaliditetom, čak i ako je to izazov. |
U suprotnom, to implicira da ne mogu govoriti ili razmišljati svojom glavom. |
|
Predstavljanje osobe kao dijela njene zajednice. |
Osobe sa invaliditetom nisu posebna klasa ljudi. Imaju posao, prijatelje/ice, porodice, veze i stavove. |
|
Da li planirate osobe sa invaliditetom koji postižu veliki uspjeh ili fizičke podvige prikazati kao 'herojski/inspirativno'. |
To sugeriše da je iznenađujuće da osobe sa invaliditetom mogu postići veliki uspjeh. |
|
Izbjegavanje izraza kao što su 'uprkos' i 'prevazilaženje izgleda/nevolje' kada se opisuje nečije postignuće. |
To implicira da su osobe sa invaliditetom ograničene svojim invaliditetom i ne mogu postići uspjeh, što ne mora biti slučaj. |
|
Pokušaj da se osobe sa invaliditetom koje se vjenčaju/imaju posao/imaju djecu/poduzimaju svakodnevne aktivnosti ne prikazuju kao „izvanredne”. |
To implicira da osobe sa invaliditetom nisu sposobne za ove stvari. |
|
Pazite da invaliditet ne prikažete kao tragediju ili nevolju/bolest. |
Svaka osoba sa invaliditetom je pojedinac/ka čiji je život vrijedan i bogat. |
|
Trudite se da ne otkrivate previše informacija o osobi. |
Osobe sa invaliditetom, kao i drugi u zajednici, mogu biti meta nasilja i kriminala. Također, poput ljudi bez invaliditeta, oni biraju da podijele svoje lične stvari informacije kako smatraju prikladnim. |
Priče o osobama sa poteškoćama ne bi trebale biti ograničene na pokrivanje samo života sa invaliditetom. Davanje medijskog prostora, odnosno inkluzivnost znači i uključiti njihove glasove u izvještavanje vlade, kulture, umjetnosti, sporta, zapravo sve teme koje se pokrivaju mogu uključivati i osobe sa poteškoćama.
Prednosti diversifikacije vaših izvora kako biste uključili osobe sa invaliditetom su brojne. To vam samo daje mnogo širi spektar izvora, što je uvijek dobro za novinarstvo. Upravo bi vas takva širina mogla odvesti do nekih drugih vrlo zanimljivih priča koje inače ne biste razmatrali.
Važno je naglasiti da u ovom segmentu pokrivanja širih tema, spominjanje invaliditeta osobe u izvještavanju vijesti može biti opravdano samo ako je relevantno za vaše izvještavanje. U protivnom je to nepotrebna informacija. Ali za osobe sa poteškoćama je jako važno da učestvuju i u drugim segmentima života i da mogu dati svoje mišljenje o društveno-političkim temama.
